Dr. Ludud

pet - 19.03.2010

gamad koja proizvodi hr bisere

ZAGREB - Iako jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika, prof. Ivan Đikić nije dovoljno “dobar” da bi postao dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Naime, na sjednici Razreda za medicinske znanosti u srijedu Đikić nije dobio dostatan broj glasova kako bi postao kandidat tog razreda za dopisnog člana na skupštini HAZU koja će se održati u svibnju.

i još nešto; nikako u europu, jer ako mi uđemo, najebala je.

pon - 15.03.2010

sloboda je prva Zapovijed slobodnog uma ( po ničeu i udi )

mislim, kao i manjina, da je gospodin cimerman vrstan pjesnik, prije nego li muzičar, što uostalom dokazuje svojim prvim akustično-dosadnim albumima. čim se odmaknuo prema bogatijim aranžmanima, posebice s tankoćutnom grupom The band, upotpunio je svoj skladateljsko-pjevački talent, pa glas starca, ( kako veli vitez naš ) majstorski zavija u mlađahno ruho. svaka mu dala i u ugodnu boravku u zagrebu u lipnju.

"If Dogs Run Free" ( Bob Dylan )

If dogs run free, then why not we    Ako psi trče slobodno, zašto ne
Across the swooping plain ?             izbjegnemo propadanje aviona (?) ?
My ears hear a symphony                Moje uši čuju simfoniju
Of two mules, trains and rain          dva mazguna, vlakova i kiše
The best is always yet to come         najbolje uvijek tek što nije došlo
That's what they explain to me         barem tako mi objašnjavaju
Just do your thing, you'll be king       samo ti radi svoje, bit ćeš kralj
If dogs run free.                               Ako psi trče slobodno.

If dogs run free, why not me             ako psi trče slobodno, zašto me
Across the swamp of time ?               ne pređe baruština vremena ?
My mind weaves a symphony             Moje misli simfonija tka
And tapestry of rhyme                       u tapet od stihova
Oh, winds which rush my tale to thee O, vjetrovi odnesite priču njoj
So it may flow and be                         Pa, možda i bude
To each his own, it's all unknown         Svakome njegovo, sve nepoznato
If dogs run free.                                  Ako psi trče slobodno.

If dogs run free, then what must be      Ako psi trče slobodno, bit će što
Must be and that is all                          bude I to je sve
True love can make a blade of grass      Prava ljubav je travka
Stand up straight and tall                     Ustani pravo i visoko
In harmony with the cosmic sea            skladno s kosmosa morem
True love needs no company                 prava ljubav ne trpi druženje
It can cure the soul, it can make it whole ili očisti dušu, ili učini rupu
If dogs run free.                                    Ako psi trče slobodno.

1.slika :"Kažu da je znatiželja ubila slona"

2.You tube i stihovi .
Za tebe je onda Nick cave , Tom Waits .Leonard Cohen na papiru

Od lulallay, u 17. ožujak 2010 15:30:14

pet - 05.03.2010

vječno cerekav

Dajem vjetru da te dira

da te prati, s tobom diše

da se kiti tvojom slikom

Volim vjetar, volim kiše

smijeh sa tobom nije breme

sretno srce šalu voli

nemoj spati, nije vrijeme

“ Budi lijepa, mene sanjaj”

Nudim vjetru da te dira,

nudim kiši da te skvasi

samo noć nek tiho svira

vrlu želju na me skrasi

Sva će zvježđa s nama leći

pune tajnih milovanja

prije sna ti moram reći

“Budi lijepa, mene sanjaj”

Sve ti mogu noćas dati

sve što znače obećanja

polako nek se kreću sati

„ Budi lijepa, mene sanjaj “

kako već zaželjeh pred neki post umiranje u ljuljajućoj kapsi u nju orliansu, tako i nadalje mislim da je zbilja bez humora, kao teleća koljenica bez mesa. zato što su najveće ljubavi tragične, ne znači da su i istinite; pogledajte samo priču romea i julije, reta i skarlet, samsona i dalile, pa će te vidjeti sve same fikcije preozbiljnih.

s toga, malo izmijenih ovu predivnu pjesmu u, po mojem sudu, divnu.

i kako me nitko u komentarima ne jebi ni dva posto od idealnih 18 cm, zamolih ja-trećega-moga jebačkoga ja, da mi pogne i evo rezultata: a sine moj ludi, zar nije prepatetično ostavljati si samome sebi komentar ? ! no, jebivjetre, kad već siluješ, poslušaj pozorno: nije ni čudo da ništa živo ne jebeš, jer tebi je više stalo do zajebancije nego do pičke, a one, one se vole smijati tek nakon što si s njima smrtno ozbiljan !

Od ludud, u 5. ožujak 2010 13:01:24

Sjajan si sa svojom duhovitošću...........I, dao si mi idejuu.....Baš si faca!

Od zenta, u 5. ožujak 2010 19:53:03

Nije to što mi ne komentariramo već si počeo izbacivati postove kao Žaba jajašca.....možda zbog aeternalnog mirisa proljeća u zraku ..u svakom slučaju naredni vikend proučavam što je pisac mislio

Od lulallay, u 6. ožujak 2010 11:18:05

Za ovu Arnoldu Šrafnciger ispod mene kažem samo da je vanzemaljac ,jer kako tu uopće početi ..s koje strane ..kakva mora iti uvertira ( sa bučicama ili na lat mašini) ..ne vaja kad si doli , a još je gore kad te obujmi nogama ..onda je to "Anakonda 3 " ..a tek dojke... i sa tako nauljene samo bi klizirao dolčje..užas živi ..mislim ukoliko nije photoshophaza (fotošopaža) ..mogla bi biti

Od lulallay, u 6. ožujak 2010 12:05:41

Ma svijet su gradili depresivci i megalomani.

Pohvaljujem duhovit poetski bunt. :D

Od leopold, u 7. ožujak 2010 14:00:37

Ljubav sama po sebi ne može biti tragična. Naprosto je ljubav - ljubav; to je ljepota i u njoj nema tragičnosti.
Uopće, što je to tragedija?
I to je jedna vrst ljubavi. I to ona sama prema sebi. Kad se ljudska ljubav okrene prema sebi, e to je onda tragedija. Kao što je tragedija da su u Dardi bile obješene samo plakate troje tragičara, jer i to troje tragičana ne vole nikoga drugog osim sebe.Jedino što me čudi da naš Vitez od Darde zaboravlja da se u toj istoj Dardi palilo i žarilo u ime ideologija i vjera; hoću reći kad je Nikola Zrinski spalio Dardu i Sulejmanov most i tako od Osijeka, Darde i Baranje opet učinio provincije. Jer su bili izvan puta. Sulejman im je sagradio most i tako od njih učinio europska mjesta, a Zrinski je taj most spalio i vratio ih na početak njihove povijesti. Nešto slično kao što je Momo Kapor zapalio most koji su mu sagradili drugi i vratio se u Adonisovu zasljepljenost samim sobom. Humanist ne znači biti Momo Kapor. Odnosno - biti slikar koji se bavi pisanjem. Odnosno pisac koji je sam sebi dovoljan. Grozna je sudbina tih Hrvata u Srbiji. Dr. Oskar Tartaglia, Ivo Andrić, Momo Kapor, Vicko Raspor, Vojislav Šešelj itd. Egocentrici koji nisu imali prijatelje, čak ni roditelje, čak ni narod kojemu pripadaju. Splićanin Oskar Tartaglja je shvatio na vrijeme svoju zabludu i napisao knjigu Ujedinjenje ili smrt, još tamo 1928. godine. Naime, Tartaglia je bio član zločinačke Apisove četničke organizacije, u nas poznatije kao Crna ruka. Onda se posuo pepelom po glavi i napisao izvrsnu knjigu. Zanimljivo je kako su ti Crnorukaši registrirali svoje nove članove.
Andrić to nije kužio. Srbi su mu ponudili malkice karijere i naš se Andrić preko Ex ponta prešao Drinu. Našao se s onu stranu hrvatstva i katoličanstva. Treba iščitavati njegovu knjigu Znakovi pokraj puta. Koliko li je tuge u toj knjizi! Međutim, ostao je dosljedan i nije htio izravno priznati da se dao jebavati u glavu i srce samo zbog nekih prolaznih stvari. Jest da je dobio Nobelovu nagradu, ali nije time vratio sebe u se, a nekmoli na se ili, sačuvaj bože, poda se!
Vicko Raspor se bavio filmom i gdjekad bih ga znao zezati u Ivinu Klubu u Francuskoj 7.
Vojo Šešelj otputovao je u inozemstvo i tamo dalje glumi duhovnoga roba.
Momo je rikno. Jergović se bavi drugim razmatranjem tog u alkohol zadriglog tipa. Momina duša se na vrijeme spasila i napustila ga znatno prije. Hodao je svijetom bez duše, kao onaj Wildeov tip. Duši biva bilo dosadilo trpjeti gazdu. Koji je pošto-poto htio biti i netko drugi, jer mu je bilo malo ono što je doista bio, ako je bio: šarmantni kozer. Svojedobno ga beogradski literarni krugovi nisu prihvaćali. Bio im je kurac od ovce. Tip koji se bavi nečim što ne zna - literaturom. I nisu ga prihvaćali kao pisca. Unatoč Dnevniku jedne Ane, duhovitoj kozeriji. Onoj petparačko. Koja je vic zbog vica. Budući da književnu karijeru nije mogao učiniti u Beogradu, našao je utočište u Zagrebu. I tu postao srpski književnik.
U to doba Beograd je imao prave duhovite mahere - Branka Ćopića, Duška Radovića, Branu Crnčevića, Matiju Bećkovića, Ljubišu Manojlovića... Posebno su bili poštovani, najprije zbog pisanja, a potom i zbog srpstva, Radović, Crni i Bećko. Momo je mislio da će isplivati na površinu srpske književnosti ako bude bivao Srbin, pače četnik. I počeo je govoriti o sebi kao o četniku. Naravno da su ga ova trojica ismijali, govoreći da je četnik po-četnik. Onda se Momo okrenuo Majci Crkvi. Koristeći njegovu popularnost među širokim narodnim slojevima, zahvaljujući kozerijama, Crkva ga je prihvatila i uvrstila ga u svoje redove. U to se doba počela graditi Crkva svetoga Save. A to košta. Ovdje nije bilo love, ali je love bilo u inozemnih Srba. Zato je Crkva angažirala i pisvc da okolo po svijetu drže književne večeri i skupljaju lovu za svetoga Savu. Tako je i Momo putovao po svijetu, čitao djelove Dnevnika jedne Ane, pio i četnikovao. Naravno, ljudi su ga dobro primali i davali mu lovu. On je lovu donosio u Beograd po principu: sve svetom Savi, Zatim svetom Savi 80 % a sebi dvadeset, potom fifti-fifti, sve dok omjer nije došao na ono 20 % svetom Savi, a sebi 80 %. Jednom mi je ispričao kad sam cugao, mislim Kod glumca, iza Jugodrpa u Beogradu. Bio je pun love. Nisam prihvaćao njegovo čašćenje, rekao sam mu da ono što misli potrošiti na mene neka uloži u svetoga Savu. Sam sam sebi plaćao svoje manastirke, krumpir salatu i kuhana jaja kao mezu, a on sebi viskije. Nije mezio. Samo pijanci ne meze kad piju. Hvalio se putovima po svijetu, što sve čini za svoj srpski narod i pravoslavnu veru. "Zašto plačeš Momo", prekidao sam zajebancijom njegovo kukanje da ga nitko ne razume, a piše na lepom srpskom jeziku da ga celi svet razume. "Siguran sam da te razumiju", govorio bih mu.
Tamo negdje od kasnih osamdesetih nije mogao puno popiti. Ja sam govorio da se on samo nadoljeva, jer je uvijek bio pijan. Pijan i zapljuvan, često zasran i popišan, jer godine čine svoje.Teško je bilo živjeti takav život. Bez duše. Kao nakaza kakvu je opisao tankoćutni Oscar Wilde.
Ah, ovo mi nije trebalo, moj kurčeviti Doktore!

Od Anoniman (Neregistriran), u 14. ožujak 2010 7:26:35

U ta me mlađahna vremena kao i ostale iz ekipe odjednom svladaše Castaneda ,Giubran , Lobsang, Steiner ,Borghes ,Cortasar , pa su tako romani kapora i majdaka zauvijek počeli skupljati prašinu . "Provincijalca" ocijenih posve osrednjim yugo-romanom "perolakog" književnog dosega čijim porukama istina ne fali " aktualnosti" . Mi smo uvijek čitali ili na nagovor drugih ( topla preporuka ) ili po preporukama kolumni koje je mogao u to vrijeme po tjednicima i dnevnim novinama pisati svak . Događalo mi se često |poslije| da samo krenem na roman ,ali nakon druge..pete strane vratim knjigu u knjižnicu.
Griješim. takav sam. Mamica me takvog odgojila. Stoga što u moju tikvaru ne ulazi da doktor književnosti (Sanader) izjavljuje kako mu je najmiliji serijal "Kućanice" .A to je moje svojevrsno "neprihvaćanje" potpuno pogrešno .Kakve to uopće veze ima .
Jer netko je dobro rekao :"Ne definira nas ono što radimo , nego isključivo vrijeme koje je potrebno da prebolimo poraz ,jedino brzina koja je potrebna da se oporavimo , dignemo poslije pada ."
Shvatio sam da dr.sc može ići uz Kućanice . Poznavao sam beogradskog doktora filozofije što je kao Fan dragovoljno cijepao ulaznice na turnejama Lepe Lukić.
Nije problem. Ja sam valjda od malena pogrešno interpretirao stvari jer su mi roditelji slušali Jazz , pa su to bile moje prve ploče.
Mea culpa . iskreno.
Ali sa piscima mi to nikako nije išlo . Jer ih želim čitati . A to je kao da slušaš predavanje satima .Ukoliko je predavanje loše u prvih pet minuta , biti će i naredne sate .
Prosto ne ide. Kao ni sa romanima Kinga . Ali kod njega je drugo ,tu je stil u pitanju .Dakle nije to .
Pročitati našeg suvremenog pisca i oduševiti se . A onda....fijasko. Istina je uvijek druga. Lupeta na TV-u .sve same gluposti. Dobro da ne pjeva sa zvijezdama.
I tu griješim .Znam .Ali ne mogu se popraviti.
Ja samo mislim da se pisac( autenthic ili bi barem to trebao biti jer se takav u startu samo-prikazuje naspram književnog okružja ,miljea) dakle ne bi si trebao dopuštati exponiranje spram dnevnih banalnosti i da je ta skretnica loš odabir. Zar osjećati se prozvano-odgovornim na taj prizeman način ?Petljati se u sve i sva čak i po cijenu slave ili trenutnog nedostatka novaca? A ovdje neki to zdušno rade. Zar zbog naknade po broju kolumni izašlih u dnevno popularnim "trič-trač" tiskovinama? Ok od nečega se mora živjeti. Ali ovi imaju dovoljno . Mjesečna su im primanja posve dostatna.
To me eto nervira. Jer kada obznaniš javno mišljenje ..dobrim djelom ogoliš i sebe ,razodjeneš se poput uličnog manijaka pred bakicama što se vraćaju s placa. Meni to "smeluje" na ispod-prosječnost ispod maskinga. Pisci četnici , pisci ustaše , pisci na cajkama , pisci -celebrity ,pisci glorifikatorni rojalisti , ili čak pjesnici u skupocjenim terencima. Koje sranje. Onda zaista preostaje nekolicina autentičnih iz starih vremena .Ukoliko jesu bili takvi. Od Tina preko Kiša etc....

Od lulallay, u 14. ožujak 2010 10:44:28

Viteže, ja sam protiv pisaca siromaha, ako su pisci.
Koji kurac da se natežu sa svakodnevnom koricom kruha s pekmezom od šljiva, bez šećera; onaj crni ko kolomast, kad imaju onaj harem bogatih princeza, krava muzara; od Talije preko Melpomene i Polihimnije do jebozovne Eratoice, cijelo jedno stado nadahnutih muzara.
Za razliku od tebe, ja baš i ne volim pisce. Idu mi na živce; vidi što sam napisao, mama kaže da sam genije. Kad čujem Tinovu pjesmu Kako je treško bit... ne staromlad i mladostar, svejedno, odmah povraćam. Napisao sam parodiju: Kako je lijepo biti star, a biti mlad i tako dalje. Ili pak Jesenjina s najglupljom pjesmom o majci itd. Čuj, pisac piše majci i pita je je l' još živa i ako je živi je li zaradila koju kopjejku da promijeni onaj stari ofucani kaput, jer piscu ide na živce mater koja stoji na putu u krpama, dok on troši okolo lovu na rakiju, pičke i vožnju toboganima.
Svi nekako trunu u sebi i za sebe.
Joj, te ovo, te ono. Dobro, ima i onih kojima se kao otme nešto, a onda otkrijem da je to nešto napisano prije milijun godina, dakako svjetlosnih...
Ne razumijem tu silnu potrebu za davanjem mišljenja, opisa šlafcimera, zahodskih školjki, usranih gaća i smrdljiva zadaha, kad je sve jedna zajebancija.
Zato i ne objavljujem takozvana književna djela, nego se zezam ovako.
Pisana djela imaju svoju odavno ispisanu i završenu sudbinu.
Zato i poštujem Salingera - gonite se u kuraca, napisao sam to što sam napisao itd. Poslije toga ugodno je živio još punih 50 godina, dok neki dan nije otišao u pravcu prema...
Kapor? Witman? Borhes? Budak? Mile, ne Pero. Četvorica fašista, a samo dvojica pisaca. Dvojica su digli svoje pisanje digli na entu dimenziju, a genijima-našijencima svidjelo se bitii to što su bili, Hrvati ili Srbi a, vjeruj mi, nisu bili ni jedno ni drugo, ja mislim da uopće nisu bili,,ju er nisu imali moć u peru, nego u vlasti.
Zna se što je bilo sa Servantesom, dok se zezao, onako jednoruk, po zatvorima. Šekspir se opredijelio za ugodniju sudbinu glumca.. Čekao je u krčni da mu Bacon donese rukopis koje nove drame. Bacon te drame nije držao nekim djelima, držao ih je beznačajnim, pa ih nigdje ni ne spominje. Naravno da se učeni suvremenik i dramski pisac koji je napisao Fausta, čudio i polemizirao sa Šekspirom. Poslije toga se napisalo na tone rukopisa o genijalnosti nekoga tko je dobivao gotov materijal. Ti samo igraj, rekao bi Bacon. Kad se analiziraju takozvana Šekspirova djela, onda je jasno da on nije imao znanja da sve to napiše. Mogao je, nije da nije, ali nije imao znanja. To je znanje imao Bacon, Roterdamski, kasnije Volter, De Dominis, Vlačić-Ilirik i naravno perzijski, indijski itd. pisci. Eto, takozvana Amerika, koja se zove po hrvatskim muslimanima iz Španjolske, braći Amerima, koji su je otkrili znatno prije Kolumba, pola milijenija i više, još nije dostigla kulturu i znanje jednoga indijanskog poglavice, Seatlea, koji nije puno pisao, tek jedno pisamce. A razinu tog pisamceta nije još dostigla sveukupna američka književnost uključujući i Južnu Ameriku. Pročitaj danas to pismo. Ja se budim s njim već sedamdeset godina.
Zato mi je smiješno naklapanje o tome. Pa bilo to naklapanje o pjanduri Kaporu. Prekjučer je umro jedan drugi Kapor, glumac. Kiki, ili Ljubo, ako hoćeš. Lijepo smo se družili dok se družilo.Sad, oslobođen glumačkih obveza i termina, čeka da mu dođemo kao tople Higsove duše. S jednim sam se mojim starim drugarom posvadio jer on ništa ne razumije. Ja ga pitam što je atom, a on mi kaže da je atom najmanja čestica, a poslije su otkrivene još manje čestice, još najmanje čestice. Jedan kvark, koji nije najmanje što živi oko nas, zna biti veći od drugara kvarka i po 300.000 puta i isto toliko teži. A čovjek još nije izmislio spravu koja bi mu omogućila da tidi debeli, a kamoli normalan kvark. Prema kojima je njegov atom daleko veći od one doista a-tom čestice, nedjeljive. Recimo, ako uzmemo red veličina, onda je njegov atom Mliječna staza, a moj Zemlja. Pa ti sad vidi. Udo, doktore dopičnih dubina... što to radiš od mene?

Od Anoniman (Neregistriran), u 14. ožujak 2010 13:19:30

Ma taj sam anonimac ja, da se znade.

Od KemoTerapija (Neregistriran), u 14. ožujak 2010 13:21:14

činim od tebe isto ono što, evo već petšest godina, učim od tebe, moj najnajnekurčevitiji Broju jedan, a to je, da pojasnim onima vrlo, vrlo rijetkima koje možebiti interesira, pizdu, iliti preciznije kurca misaona. naime, to je ono najteže što čovjek, u nastojanjima da spozna sebe i svijet oko sebe, sebi može i smije priznati. čekao sam godoa nevjerojatnih dugih mjesec i frtalj dana, i gle čuda, evo mi njega gospodina s dva, a ne kako svi misle, samo s jednim prekrasnim udom, a koji kad se uznosito dignu i uznosito misle. ili pojednostavljeno, koji misle tek ako se dignu. gledao sam u njih dabi pola sata i zaključio kako su toliko dobri i poučni da možebiti više nikad neću dočekati bolje. ili pak ... ?

Od ludud, u 15. ožujak 2010 9:35:17

da, da i vitezu našemu dardsku, pohvala na vrlu misaonu uzdizanju, ali koji svoj ud diže s malo previše nerviranja. naglasak na malo previše, ali, kako i sam kaže, takvoga ga je mamica naučila i teško mu se mijenjati. ha, zato i jest vitez on, naš.

Od ludud, u 15. ožujak 2010 9:50:45

A opet ja nisam za bogate pisce ;najbolje neka ostane onako kako jest ,odnosno kako je bilo u vremena slavna . A nama još samo to fali. Pisci milijunaši. Uostalom kako tko. Umiljati pjesnik ponajmanje dvije dvorske ovce sisa..po mogućnosti plemkinje i diže moral lokalnog velmože stiho-klepanjem oda i pogledom pudlice. Rasputin siše sisu Alexandrinu ispumpan tradicionalnim ruskim praznovjerjem i on je fake .A Borghes pokatkad blagoglagoljivo naspram Perona ,pa ono obraćanje Ferreru na koncertu Piazzoolle ,poslije posipanje pepelom ,a da ne govorimo o privilegijama kod vrlo lakoumnog promatranja tigrova (samo za njega) u Zoo-u B.A. Pa krleža i tito Eto ti fake ,što češ veći!! I danas primjera ko Kineza.U malom ili velikom formatu. O tome govorim . O nedostatku kralježnice i demagogiji u vezi s tim. Ja ću oduvijek biti za autentičare ma koliko mnogi od njih opako zaglibiše samo stoga jer nisu dobili šansu .Barem su se opredijelili za Sjenu jer svi mi možemo u jednom dijelu života možda npr. pisati dobre pjesme , no u drugom…. . Tako je Bukowski napisao pjesmu jednoj maloj što mu se vješala oko vrata poslije jednog predavanja ,a tek pošto je postao slavan ;Prosto odbij mala... gdje si bila kada nisam imao za kruh.» Jarry je skoro umro od gladi , nadrogirani je Trakl vidio "zmajeve u kupatilu" ,Dylan Thomas sa čašicom u ruci , Rimbaud je prije smrti nosio pojas od zlata i prodavao puške ,Puškin je pao sa kuburom pod D`Anthesom ,Granados i Dis u mutnim virovima A o Keruoacu da ne govorimo ( iako je ipak turnuo maloga Tristessi) , i o Burroghsovom anfetaminsko&barbiruratskom izigravanju Williama Tella da ne pričamo. To je bilo autentično. U sitlu. Čak i Mishima&Akutagawa sepuku ,Hemngwayova dvocijevka , Čopićev beton .Jeste loše , jeste bolesno ,crno,i ja zaista iskreno mislim kako nije dobro izgubiti opću orijentaciju ma koliko nebo nad glavom postalo ili izgledalo olovno i opasno nisko. Ali je bolje i to od disonantnog konflikta majstora na papiru , a ljige u životu kakve primjere imam prilike vidjeti kada se netko takav medijski razodjene poput B.Stankovićevog Mitke efendije ,pa vidimo koliko tu ima jada i pokrpanosti. jer budi svoj . Učini to! .Zaokruži cjelinu ,pa i tragično . Ali budi iskren.
A o glumcima? Sam Shakespeare nije imao baš podobro mišljenje , a svakako vrlo teško da bi mogli bit autentičari ; jednostavno stoga što su just glumci . Otkada je Marinkovićev Maestro izazvao glumca Fredija na dvoboj vilicom sve je jasno.
Ludud...hvala na katalizatorskoj diplomaciji ...vidi u kakve se litanije Post pretvorio...

Od lulallay, u 15. ožujak 2010 15:46:21

čet - 04.03.2010

momo, momčino i četniče

umro momo kapor, ali pišu i umro četnik. kako, pitam sebe, nakon onoga svega pozitivnoga i duhovitoga memoriranoga o njemu. pa čitam, hvala ti internete, i ovo i ono, čak me dovelo i do negdašnjega Nedjeljom u dva gdje lakonski samouvjereni Aco ( stanković ) u jednome satu pokušava nagovoriti samodopadno samouvjerenoga Acu ( tijanića ) da sam sebi prizna da je četnik samo, ili upravo samo, jer je nakon dejtona ( mirnodopski dejton jedino ističe istočniji Aco ) bio ministar informiranja u miloševića slobe, danas etabliranoga ratnog zločinca ( pokoj mu, nadalje, vječni ).

sve tako o Momi gledam, slušam i čitam, ali nikako mi nije jasno. lako je kod muzike, jer ima tipova božanskoga glasa poput elton đona i fredi merkurija, koji su pederi od ljudi zbog bolesti. lako je i kod glume, slikarstva ili sporta, gdje je talenat dostatan da kod normalna ljudstva postigneš određeni kultni status, a premda si nečovjek od čovjeka. međutim, zar je tako i u najkompleksnijoj intelektualnoj kategoriji- književnosti, gdje se pet zvjezdica ne mogu postići isključivo talentom, nego, i samo, mudrošću, strpljenjem i najvažnije, smislom za uočavanjem detalja, odnosno različitosti. da se razumijemo, ono što ne razumijem kod mome, nije četništvo, nego uopće nacionalistički ( neonacionalistički ) poriv u čovjeku ( svaka čast patriotizmu ), pa se moje nerazumijevanje proteže i na svakog zvjezdičastog hrvatskog umjetnika, istom ustašu pavelićevskoga tipa.

miljenko jergović, kako sve više eksponira sebe pisca kroz svoju umjetnost pisanja, tako sve manje mi drag, svojim komentarom nekako mi je bio najprihvatljiviji, jer kaže: u jednome trenutku, kada čovjek ponukan ovim ili onim razlozima, u Mome samoća i nagla očaranost kvazi-narodnim, tako odluči, postaje takav ( četo mihajlovićevska tipa ).

hm, velim ja, ludud, nije loše miljenko jarane, ali ja i dalje ne razumijem kako i ...

Problem je u ne-distanciranju umjetnika ....Jergović se petlja u sve i sva , Čorba je budala ,Momo isto , Cuello napada Obamu , Žižek raspravlja o "Avataru " naširoko (a koji će mu to...? ) a za Krležu pišu sve negativno ( kako je bio poltron itd) dakle sijaset primjera utvrđuju pravilo . Kada se umjetnik nedistancira od jada tekućih zbivanja ,ili kada ne zna učiniti spasonosni korak unatrag onda se sve to vrati poput bodljikavog boomeranga...

Od lulallay, u 6. ožujak 2010 11:24:49

Samo su tri osobe po Dardi imale ovješene ogromne face-plakate :Sanader , Kosor i Mišić

Od lulallay, u 6. ožujak 2010 11:53:49

sri - 03.03.2010

Benediktus fruktus i trapisti

Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!
Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud!
Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji!
Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
Ne ubij!
Ne sagriješi bludno!
Ne ukradi!
Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!
Ne poželi žene ni muža bližnjega svoga!
Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga!

Po svetome je Augustinu, ali nešto mi vječno ne štima. Naime, kako je moguće da svevidi i bezvremeni stvoritelj Jahve, iliti Bog no.1, unosi toliko taštine u poruku ljudima, iliti ovčicama Svojima. Mudri i sveznajući nisu takvi da od deset načela prvim trima govore o sebi i Njemu u korist , već upravo suprotni. Sve čini mi se, kao da su Deset zapovjedi napisane kao produkt razmišljanja autoritarnoga učiteljsko-pedagoškog, čovjekova mozga. U ovome slučaju, Augistinova.

U braće pravoslavaca još je gore; prve četiri Zapovjedi su o Bogu.

Bog je, dakle, tašt poput kakva tajkunska moćnika koji izgradnjom autocesta misli da je uhvatio Sebe za bradu , zatim iskreno patološki ljubomoran i do četvrtog koljena osvetoljubiv poput kakva staronesretnoga homofoba koji od ovčetine najviše voli janjetinu, po mogućnosti karizmatično raspetu na križu, pardon, ražnju. Nije ni čudo da je sve više reminiscencija poganskih kultova, da ne zgriješim i kažem vjerovanja, koja opet u Nebesa uzdižu sunce, zvijezde, šumu i vodu.

Za utjehu ludoudnoj ovčici, sagriješiti bludno predstavlja daleki 6 grijeh !? Uz malo iskrene hostijske pokore i kajanja, i po onoj da Bog voli više jednog pokajnika od sto vjernih pokojnika, za nadati mi je se da ću jednoga dana ipak uspjeti zakucati na vrata rajska, ili barem čistilišna. Ne, nisam nimalo naivan ili preoptimističan, jerbo nada ne umire posljednja, točnije, s tijelom; iza nje ostaje Duh.

A da sve ovo moje plitko filozofiranje nije bogohuljenje, potkrepljuje mi i Wikipedija prevedom s izvornoga hebrejskoga:

Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi.

Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.

Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.

Ne ubij!

Ne učini preljuba!

čet - 25.02.2010

muž i žena

Draga, pojeo sam našu djecu, ponosito reče Rat svojoj dragoj Revoluciji.

Ali, uzvrati ljutito ona, to je oduvijek bio moj posao ! Tvoje je samo da ih zakuhaš, posoliš i popapriš ! Sirovino, što će ljudi misliti sada o meni !?

I kao da njihovu priču nitko nije slušao i razumio, samo se ulašteni bob* potiho smijuljio …

( * vankuverski )

I opet svađa u njihovim redovima, umjesto da se razvedu i možda svijet dobije predah od vlastite gluposti. :)

Od leopold, u 28. veljača 2010 1:41:21

pet - 19.02.2010

Ohhhh, ružno je vrijeme

Dođoh velik momak sada

Jebem ljubav kako spada

Ovo vrijeme, nebom skrito,

Lijesa prije neće mito

Rajsku vrtu idem manje

Pohote zle sam tanje

Jučer spazih divan detalj

Stala švera - sat i frtalj

Imam sliku, Dylan isti

Žuti, žuti, a pogled čisti

Nova kosa raste bljeđa

Čuđ u svijetu osta rjeđa

Ohh, veliš, ružno je vrijeme,

Tutankhamonu nudeć kreme

Sve čini se zlato mu lice

Prolaza ova će napasti klice

Ova je kraljica sa slike apsolutno i totalno moj tip. Znaš ju? Sestrična ti je? Dolazim u Split odmah .
Dylan nije moj tip ..on je genije sa glasom starog jarca- fauna-satira..meeeeee!!!

Od lulallay, u 19. veljača 2010 15:59:31

Ne bih da ispadne da izigravam moralista i što ti ja znam ,ali iskrenog sam uvjerenja kako i ova Tvoja posljednja pjesma spada u onu Neorenesansnu zbirku koja počinje možda sa topom na G-točci u slilu Villon&Brassens ,ali da memoriraš ipak i novu verziju u kojoj češ možda promijeniti drugi red odnosno dvije proste riječi ,ili ostaviti samo jednu i tako preuređenu predočiti kao Hrvatsku ostavštinu za budučnost ..ne znam nekako mi ne ide ipak Splitsko-trubadurska poezija sa ovim balkanizmima ..možda kakvi zamjenski arhaizmi i to bi bilo idealno u tvojim erotskim pjesmama ..iskoristiti naš obalni renesansni potencijal arhaizama / la Držić,Hektorović i slično odnosno mnogi drugi ..a kako je sve u stihu moglo bi se možda i veselo uglazbiti jednog dana....

Od lulallay, u 22. veljača 2010 15:26:23

viteže, veselo zamisli umjesto pička -pitzcka, i stvar je legla ...

Od ludud, u 23. veljača 2010 10:04:57

da ali kad napišeš u pjesmi npr, plodiš ženu ..onda je to jedno krajnje stanje ,možeš napisati možda i "jebem ženu" ..ali ja kada pročitam da "jebeš pičku" to mi je nepotrebna potvrda iskorištavanog predmeta zadovoljavanja.Zašto? jer ako ustvrdiš kako to radiš baš na pičci..to će značiti da to radiš i na mnogim drugim objektima ...ovdje pička poprima antropo ili zoomrfne odlike .odvaja se od žene i potvrđujući ju tako odvojenu pisac aljas perverzni pjesnik podrazumjeva da ponekad u nekoj situaciji može npr , jebati i rupu u zemlji ili slično ,a evo baš sad trenutno jebe pičku ..ja kao nepristrasni mogu to i tako razmjeti ,a baš sam slično na prvi pogled i protumačio samome sebi iako u prostačkom uličnom žargonu vrlo često se i u za kompletnu ženu nelijepo koristi termin : pička .
Tako da niti pitzka ne stoji ,,bolje je čak i "stavih joj ga" ili slično

Od lulallay, u 23. veljača 2010 16:13:33

jebije je kad se tako zove, ja joj nisam izmislio ime. izgleda senzacionalistčki, nerafinirano, pornografski, anatomski, ali kako nazvati pičku ? rupa, ne stoji, vagina, još manje, žena, možda ? ali, žena, ljubav, draga, mila, mače, cvijet, divina, nimfa, muza, srce, duša, ljepša polovica, itd., se jebe kako spada upravo u nju - pičku. probajmo ovako, viteže; umjesto prijedloga, napiši rješenje.

Od ludud, u 23. veljača 2010 23:16:07

Zašto bi Pička bila prostačka riječ, a uho to nije? Tim više što je Pička riječ koja je nastala od milja, kako tvrde jezikoslovci. Uopće, taj lažni moral mi ide na Kurac. Koji je kao također prostačka riječ, a nos nije. Ta prokleta dvostruka mjerila. U Ladanovu Enciklopedijskom osmotomnom Rječniku osam jezika, u jedinici koja počinje s jeb ima dvadeset i nešto riječi, imenica, glagola itd. Čak tamo stoji i predivna riječ JEB u značenju sjemena ili one ružne riječi sperme. Pička je doista vrlo lijepa riječ; kad tu riječ izgovaraš puna su ti ti usta. Glasovno je također lijepa. Kad izgovaraš Pička, kao da čuješ najljepše zvukove Bachova Koncerta za klavijaturu broj 1 u D molu, i to u izvedbi samoga Bacha, na orguljama u nekoj tihoj i lijepoj crkvi. Vjerujte mi, obojica, u tom trenutku i sami anđeli prestaju sa svojom bezazlenom anđeoskom igrom i pretvaraju se u seksualna anđeoska bića. A predivna i zvučna glazba riječi Pička odzvanja posvuda. Čujemo je srcem, a ne ušima. I tad se srce počne radovati, jer ono ne čuje značenje koje se pridaje riječi Pička, nego čuje radost koja ta riječ znači. Naravno, tada se sve uzbudi, sve nabubri. Kao u proljeće kad čak i starom dobrom hrastu nabubre svi izdanci. Pa molim da prihvatite moje tumačenje Pičke. Pička, to je bistrina gorskih izvora, toplina sunca, vedrina neba... Pička je prispodoba za - proljeće, a proljeće je početak života, onaj prvi prasak kad je počeo život u ovome našem Svemiru. I kad god čujete riječ Pička, ustanite u znak poštovanja i ljubavi. Budite pristojni barem onoliko koliko je pristojan Gospodin Kurac!

Od KemoTerapija, u 27. veljača 2010 6:19:43

Dragi Mr.Kemo ..možda i jeste u pravu odnosno svakako jeste glede dvostrukog morala ..to je barem jasno ..ali živimo sa ljudima čiji bi uzorak od 100 ljudi bio takav da se 90 ne bi složilo sa vama. Da je tako ..onda bi pičaka i kuraca bio pun tisak ,medije etc....
Dakle ..kako meni lududova poezija zaista vuče na kakvu villonovsko potepušku erotsku matricu ...a posljednjih se stotinu i više godina nisu prevodile tako izravno slične pjesme ( čak niti katul ) što se genitalija tiće..a kako mislim da će ludud u lucido intervalu izbacivati i dalje slične strofe smatrao sam posve naravnim podsjetiti da bi za eventualnu objavu bilo poželjno učiniti dopelganger zbirku u kojem pička i kurac ne bi našle mjesto već nekakovi njihovi pandani u arhaizmima ..meni bi to osobno bilo dopadljivije . Original neka ostane kakav je.
Estetski radi se o naravno o većinskom uvriježenom stavu .Uostalom ja sam nebrojeno puta u svojim pjesmama koristio manje odzvanjajuće "prostote "
poput "odjebi ,zajebi " i slično .
No lududov erotski stih po meni vuče renesansnu potku .Vrlo je dopadljiv ,humoralan ,nekako visi mu lutnja na leđima ,kicoški naherena kapa (top na g točci) Šteta bi bilo to ne iskoristiti ....uostalom baš bi nam trebala jedna erotska zbirka prepuna krčmarica , vina ,preljuba ,seljačkih kčeri ,pohotnih pralja , sjenika i štala u stilu FanFan Tulipa

Od lulallay, u 28. veljača 2010 10:35:44

Jedna stara poslovica kaže da je važnije ono što izlazi iz usta, nego ono što u usta ulazi. No, dobro. Sve se stvari zbivaju u glavi i u nekoj stvarnosti koja nastaje u svakoj pojedinoj glavi. Ja sam sklon mašti, jer je mašta stvarnija od svake druge takozvane stvarnosti. Držim da je Agamemnom bio budala, ali da nije bilo te budale zar bi se ikad iz svoje stvarnosti pojavio Odisej? Ili predivna prispodoba Ahilova peta, slaba točka. Gdje se Ahilova peta nalazi kod ministra financija Šukera? U glavi? Ili, pak priča od dva Ajasa? Eto, otvoren je i Muzej dobrog starog Dedeka Kajmbuščaka. To je stvarno dogođaj. Naravno, nisu ti praljudi izgledali kako ih predstavlja naša romantična stvarnost. Bio sam za pješačenja gost krapinskih neardetalaca. Čak sam napravio na Blogomobilu izvrstan prilog, a još ljepši prilog napravio sam za HTV. Mo'š misliti mene sa svom onom tehnikom, laptopom itd, kako s gospođom Krapinkom tražim kod tetke Guglice recept za zagorske štrukle. Dok joj muž i ljubavnik love pomoću GPS uređaja, snimajući digitalnom kamerom vlastiti lov, a klinci se igraju mobitelima. A sve to zato kako bi izazvao divljenje rasne Krapinke i povalio je pokraj vatre. A možda je tako i započela ljudska evolucija? Možda su se doista neki Kemo ili Drulud ili Vitez od Darde izgubili u tuđem vremenu i pokrenuli stvari putem miješanja gena? A sve to nije točno. Sve je to i danas nečija stvarnost koju ne prepoznajemo, kao što ne prepoznajemo Kvantnog Čovjeka; kao što ne prepoznajemo ni Vlati trave. Tko ih li je samo posadio? I je li pjesnik prepoznao njihov glas i preveo ga na naš nemušti jezik koji se srami pičke, tog izvora najiskonskijeg užitka. A najiskonskiji užitak nije jebanje nego ono što izraste iz te glagolske radnje. Je li ona prajuha sinonim za pičku? Koju je oplodio neki Higsov bozon i onda pizdunski utekao oplođivati druge prajuhe, druge prapičke. A iz naše se prajuhe rodio ovaj divni Svemir, najljepše dječje igralište u nama dostupnim znanjima. A, kad je riječ o prijatelju, sve ostaje na razini kojoj se ruga. I svodi nas cinički na onu Majetićevu pjesmu: DOMOVINA I PIČKA UVIJEK SU U SRCU MOM. Itd.

Od KemoTerapija, u 28. veljača 2010 20:59:44

dva kovitlajuća uragana; jedan stariji bijeli, drugi crn, skoro isto toliko star i iskusan. u sredini, raznošen i zahvalan, mali ludkokurac.

Od ludud, u 1. ožujak 2010 9:25:39

nakon odmaka vremena, mijenjam pičku u ljubav

Od Anoniman (Neregistriran), u 12. ožujak 2010 18:41:11

pon - 15.02.2010

Piroška

onima koje ne vjeruju da je piroška postojala, evo njene fotografije a uprav' nakon što je dopola skinuh ispod grana tamarisa. zoltan u kupaćim gaćicama, a ona obučena kao da je znala da ćemo u ples broj 5. jebaji ih, te žene, s njima nikad ne znaš. što se nakon tamarisa dešavalo, samo u jednoj polurečenici; piroška se jednostavno zaljubila u ozbiljnu glazbu i svim ljubiteljima počela otkrivati ...

( ako vas, posebno viteza dardska, note odvedu iz mađarske preko rusije do argentine, ne zamjerite na širini, jer nastavak ne slijedi. cogito, ergo, serije se prave samo radi novca. uostalom, svršetak u mene znate, hepi, dakako. )

napomena: nakon slušanja doge, pri dnu prozora otvaraju se manji prozorčići, a koji će svima zaintrigiranima otkriti što se dalje dešavalo ...

Da..ovaj vuče na Evgeniya Dogu ..odnosno na trio Doga/ Loteanu/Čehov
slično kao i najpoznatiji na adresi

http://www.youtube.com/watch?v=0mSHQgpeCbQ

a ja upravo bolujem od bolesnih valcera (barem malo ) takvi su klavirski Ricarda Straussa ..a može i njegov Rosenkavalier valse ..no interesantni su i filmski pokušaji ..npr jerry Goldsmith ..na ovom ti je linku početak na 2.00 minuti

http://www.youtube.com/watch?v=-UrKHm834-g

ili konačno iako ovo znaš odlično je

http://www.youtube.com/watch?v=dvD73A9eXXk

Od lulallay, u 17. veljača 2010 14:58:55

da doga, reče ushićeno moj staford, a nakon toga nastavi slušati i ostale primjerene valcere i tangoe, a koji se u malim prozorčićima pojavljuju nakon slušanja doge. mačak si, viteže.

Od ludud, u 18. veljača 2010 11:30:27

sri - 10.02.2010

Piroška u G ključu

ponekad tako malo treba za uspjeh. da mi prika jednom ustvrdio nije, da je brams seks, možebiti nikad ne bih petljao s piroškom - ženom imena u slasnoj vezi sa znanom siro-mesnom delicijom i tipična mađarska prezimena, valszaly. Sve u egoumnoj logici kako moram izrečeno shvatiti, te naći sponu između prikine tvrdnje i najpoznatijeg bramsova djela - mađarskog plesa broj 5. trudio sam se možebiti, lako, zbog takva pristupa više i kad se zoltan mali zanio maskom tražeći sirene pridnene, maskiran gustim granama tamarisa, ja, zbog romantici sklonih bramsa i listza i pačelbela i šuberta, o šopenu da ne sanjam, u glavi ...

nastavak u sljedećem postu ...

uh. baš si ga zakukuljio i zamumuljio. jedino što sam skapirao je da se pominje mađarica i mađarski ples, što je, po meni, odlična kombinacija.
ako na to dodam ukus piroške, ne moram pametovat u ovom komentaru. dovoljno je da rečem: njam njam am mmmmmmm

Od ura, u 11. veljača 2010 19:07:03

Pa ti sad meni reci, prika, zar nije ono što jest. Snažni zamasi, tiha uvijanja, radišni prstići, uzbuđeno srce, žustar krvotok i - jebi ga, to doista jest što jest. Divnu si stranicu našao, premda mnogo toga imam na CD-eima. Recimo, kad nešto radim, stavim Bacha, pa onda puni sat uživam u trećem Brandeburškom koncertu... sve do kantate "Herz und Mund Tat und Leben" i Brandenburškog koncerta broj 2. A kad sam bio mlađi, nije bilo CD, pa sam morao taj vraški mađarski ples vraćati desetak puta, jer pratiti taj ritam je zapravo optimalan užitak. Hvala što si me podsjetio na mladost. A poznavajući tvoj smisao za užitak, ne bi se nimalo začudio kad bi nastavak ovoj priči uslijedio tek za pet dana, a sve dotle ćeš gramafonsku iglu nogom vraćati na početak. Ja sam imao dobar grif, sve dok se gramofon nije prevrnuo. Onda sam kupio magnetofon, zamolio Maria Bogliunija da mi smontira traku na sat vremena, stavio magnetofon što dalje od nogu i ruku i - slušao, slušao/ ponavljao, ponavljao...

Od Kemoterapija, u 11. veljača 2010 21:22:40

Možda je ovaj Chaplinovsko- brijački Ples najpoznatiji ,no miliji je meni osobno njegov treći stavak treće . A kad se Slavenskih plesova dotičemo za razliku od burno-ugro-uralo-altajskih motiva ,lijepo bi bilo poslušati i Dvoržakov Slavenski no.2..nježan je.
Ja sam za Ruse na tom polju . Posebno Khachaturyana (masquerade Waltz ) ili Rachmaninoffa ,a tu je i divni Vals iz Shostakovicheve jazz-svite . Onda Dunajevskog također preporučam ;Cirkus i Sin Klauna ..zatim Petrov i njegov Valcer iz "Petersburških misterija" ,naravno i Sevastopoljski je odličan , potom valcere Yevgenija Doge i Vlasova ..ima ih još desetine .mogu poslati dodatne informacije koga interesira takva vrst glazbe

a prekrasnu Barcarolu (Juni ) Tchaikovskog uporabio sam kao motiv u jednoj štoriji koja mi je tiskana u prvoj zbirci Hrvatskih vampirskih priča .Naime toliko me obuzela ta klavirska ljepotica da sam morao napisati i neku priču kao prilog ( obično je glazba prilog priči pa je čudno da je priča prilog glazbi ali ovo je bilo empativne naravi ) Pomalo je ta pričica mazoh-tužna i tendenciozna,ali neki su mi u Rijeci i Istri rekli da su je uživali čitati baš uz tu klavirsku Barcarolu . Imaš priču na
http://yallalul.bloger.hr ili jednostavno na googleu otkucati ;Vampirske priče i ostalo ,a možeš i direktno na nju preko lulallaya

Od lulallay, u 12. veljača 2010 11:36:47

Viteže od Darde, ovdje nije bilo riječ o glazbi, nego o seksu. Naime, ja sam našem strpljivom domaćinu rekao za iskustvo iz mladosti. Naime, glazba i seks. I to sam prigodom vrlo uvjerljivo iznio tezu da u Brahmsa nema ni ton glazbe, da je sve seks. Meni je Brahms u svoje doba bio prava viagra! E, sad kad sam ja otišao u apsolutno mirovinu, kad je rijč o prispodobi Brahmsa, moj vrijedni prika krenuo je u iskušati Brahmsa u svojoj seksualnoj interpretaciji. Dok po Lijepoj Našoj odjekuju zvuci "Ode radosti", dugokosog gluhog skladatelja...

Od Kemoterapija, u 12. veljača 2010 14:28:15

bRAHMS ROTIRA U GROBU ...OVO JE SVAKAKO PERVERZNO ,JER POSTOJI puno bolji RAVELOV penetrirajući bOLERO KOJI JE UPRAVO ZA TAKVE STVARI ,onda nije loš niti Semiramide o kojem krleža nije imao dobro mišljenje . Uglavnom sve galop polke sinova i bratića hiperproduktivnih mama svih Straussića i ostalog bečkog društva , čak i Dvoržakova simfonija " Iz Novog Svijeta . Dobar je balet Hercega i Hercegovke iz Scheherezade Rimski -Korsakova ..nekako je orijentalno sklizak baš poput oštrice Maurske sablje.
Što se jahačkih galopa ili sličnog tiće mogu i klavirski galopi kabalevskog a i
njegov Ples Komedijaša
Čak je bolja i Listova mađarska simfonija koja je bar duža i blago ,pa onda brže ubrzavajuća i dok mi je prvi dio Brahmsovog plesa nekako feferonski etno raspoložen ,pa može proći , ona je sredina sasma neprimjerena ,ne znam što raditi kad počne ono dugo ,dugo ,pa kratko kao kad miš protrčava . Chaplin je uz to dobro brijao ,ali ono.....

Od lulallay, u 12. veljača 2010 17:04:45

sri - 03.02.2010

Na nebu postoji netko ( radni naslov: Starac i more )

Da bi ste upotpunili čitanje, bilo bi nezgore da i slušate. Korist je višestruka; muzički potpuri i slovna slika uklapaju se u pišljive 4,27 minute, naslov genijalne Dragecove pjesme i priče bliski su da bliskiji ne mogu biti, a sve se i dogodilo dok sam za marende uz obalu sjedio pišući na laptopu.

Ono što me u trenu zadesilo ne bih mogao opisati kao PAF ! iz prostog razloga jer nije me zgodio gulub, već galeb. Da je govno bilo sitnosretno golubovo, bio bi PAF !, i to ponajprije po reveru uglancana odijela i tik uz srce, ali jok, govna je bilo kus tik po ćeli i kako još nisam čuo da je galebovo posranje sretno, ponajprije nesretno ŠLJAFF ! Golub – galeb, paf-šljaff, sve u slovu, dva, različno, a u naravi prerazlično. PAF ! se lako obriše maramicom i usrećeni kreće u životna sranja dalje, ali ŠLJAFF !, majku mu galebicu jebem da mu jebem, nije takovo. Bez dobro opremljenoga WC-a gotovo je neizbrisivo.

Sreća u nesreći da sam ćelav, dakle i star, jer da ne, sada se ne bi smijali ni vi, ni galeb. Vi bi bili na nekoj ozbiljnijoj, mislim priči, a galeb bi kreštavo klikčući negdje postojao tek na nebu.

Tu nema dileme:

Anagram kaže sve

GOLUB
BLOGU
GALEB
BALEG

Od lulallay, u 3. veljača 2010 14:49:05

Već sam na jednom drugom mestu pisala o uranjanju u reči i igranje istima..
Dopada mi se kako to čine pojedini ljudi.. ali samo pojedini..
Nema svačija reč tu moć...
Znam jednog ovde...

Kaže sunce i reč sija..
Kaže govno i reč smrdi

;)

Od neurojazz, u 3. veljača 2010 19:16:03

dobro i mirisno si se poigrao ovdje. zapravo, ne ovdje nego uz more. o ćeli si neku i progovorio, ali nam ne reče kako je prošla marenda poslije preliva plemenite bijele ptice?
odličan si :)

Od ura, u 3. veljača 2010 19:57:50

Bio mi je susjed, stanovao u zgradi na livadi na kojoj sam kao klinac igrao nogomet, krao mladi luk i veeelike paradajze u vrtovima do te livade. Poslije je osnovao grupu 220 i išao mi na živce, jer su treštali baš ispod prozora moga stana. Ja sam već tada bio star. Inače, Dragec je bio vrlo pristrojan mladić. Uvijek prvi pozdravljao i sve. Poslije mi je dolazio doma i ja sam mu malkice pripomagao kad je o poeziji riječ. Skladao je onu crnu pjesmu Rikarda Katalinića, Posmrtna osveta. Poslije je otišao u Švedsku i u Zagorje. Rijetko se srećemo, ali još je uvijek zadržao manire dragog dječaka Drageca. A glazbeni talent i rad je neupitan. Drago mi je da smo se i ovdje našli, moj Udoviti prijatelju.

Od KemoTerapija, u 3. veljača 2010 20:03:39

Tota u filmu nije pratio galeb već bla-bla gavran ,ali ovo - pos(r)lanje moralo bi biti kakav nebeski znamen ,tako to vele notorno sujevernici braća Slaveni i možda ti se Bog osmjehne ogromnim konjskim osmjehom Fernandela pa stoga ti zaigraj Toto-lotto ;nikad se ne zna.Što se tiće same materije koja se tako goetejski spustila sa nebesa , jesi li promislio što bi bilo da se spustila daleko masastija fiziološka tvorevina onog bijelo-sivog velikog Seagula što tako revno zna pohoditi mesarnice Varoškog Placa negdje oko pola tri ,tri (kada se redovno vraćam od Bačvica pothodnikom)

Od lulallay, u 4. veljača 2010 17:08:51

Primio na znanje......

Od lulallay, u 6. veljača 2010 13:43:24

Bačvica vina, rakije ili... ne daj bože pijeska i umora od picigina. Sve je to u redu, ali oni valovi ili valići nikako da se odluče: krenu prema prstima one zanosne Splićanke, kojoj se crna kosa rasula po nebu pa nam učinila noć u očima, a svjetlost u duši; a onda se vrate, neodlučni kao dječaci u pubertetu: što ako sad krenem, a ona me zvekne?; sve dok se neki odvažniji val ne usudi i zavuče joj se između prstiju, sve tako do koljena. I umjesto da uzavru i krenu prema izvoru svega, oni se opet vrate. Traje ta igra sve dok se djevojka ne digne i ode prema nekom krevetu u kojoj je čeka neki vrlo odlučni val.

Od KemoTerapija, u 7. veljača 2010 8:34:55